Mnogi od nas posežu za hranom ne zato što smo fizički gladni, već kako bismo se nosili s emocijama – stresom, tugom, dosadom ili tjeskobom. Taj obrazac ponašanja poznat je kao emocionalno prejedanje i čest je u užurbanom i emocionalno zahtjevnom svakodnevnom životu.
Emocionalna glad dolazi iznenada, nije povezana s praznim želucem i često je usmjerena prema određenim namirnicama poput slatkiša, čipsa ili brze hrane. Nakon takvog jedenja, osjećaj olakšanja brzo se pretvara u grižnju savjesti, što dodatno pogoršava emocionalno stanje.
Ključ leži u razvijanju svijesti o vlastitim navikama. Vođenje dnevnika prehrane, vježbanje tehnika disanja ili traženje podrške (psihologa ili nutricionista) mogu pomoći u prekidanju tog kruga. Hrana nije neprijatelj, ali ne bi smjela biti ni jedini način nošenja sa stresom.